Iznajmite naše visokokvalitetne kvadove i krenite na ljetnu avanturu kao nikad prije. S prekrasnim pogledima na more i slobodom istraživanja u vlastitom ritmu.
Doživite uzbuđenje vožnje najnovijim kvadovima tijekom vašeg ljetnog odmora. Naša flota dobro održavanih i pouzdanih vozila jamči glatku i sigurnu vožnju dok istražujete slikovite rute otoka i pješčane plaže.
Stvorite trajne uspomene s prijateljima i obitelji dok prelazite otok našim visokokvalitetnim kvadovima. Od uzbudljivih vožnji duž obale do otkrivanja skrivenih dragulja unutrašnjosti, savršena prilika da maksimalno iskoristite svoj ljetni odmor.
Iznajmite naše vrhunske kvadove za nezaboravnu avanturu na otoku. Otkrijte skrivene staze i predivne krajolike uz naše pouzdane vozila.
Saznaj VišePridružite nam se na organiziranim avanturističkim vožnjama uz pratnju iskusnih vodiča. Iskusite uzbuđenje istraživanja otoka na potpuno nov način
Saznaj VišePlaža Duboka draga je najljepša prirodna plaža na sjeverozapadnom dijelu otoka Vira. Smještena je izvan svakog naselja. Mještani i vikendaši ovu plažu nazivaju još drugim imenom "Crvena plaža" ili jednostavno "Crvene Stijene". Do plaže je moguće doći kopnom, jednosmjernom cestom koja je zatvorena za motorna vozila (dozvoljeno je samo kretanje biciklistima i pješacima); s morske strane pristup je moguć isključivo manjim gliserom ili jedrilicom. Plažu odlikuje kristalno čisto more, bujna vegetacija niskog raslinja i strme stijene. Netaknuta priroda u kombinaciji s bajkovitim crvenim stijenama, kameno-pješčanom plažom i najljepšim zalaskom sunca sigurno će Vas oduševiti i opčarati, te potaknuti na ponovni dolazak.
Virski svjetionik po veličini spada u red većih svjetionika na našoj strani Jadrana. Novi svjetionik imao je dva svjetla povećanog dometa. Godine 1908. ugašeno je gornje svjetlo vidljivo 12 nautičkih milja, pa je privremeno ostalo samo donje svjetlo uz vidljivost od 8 nautičkih milja. Na početku Prvog svjetskog rata na Virskom svjetioniku uza svjetioničare nastanila se i vojna posada od pet vojnika, kojoj je bio zadatak čuvanje obližnje telegrafske kučiće (po virski "Kabel"). Tu je još od 1872. godine u podmorju uvale Rastovača, oko 50 metara sjeverno od svjetionika, bio postavljen podmorski telegrafski kabel koji je spajao poštanski ured na otoku Silba s onim na Viru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u zgradi svjetionika je djelovala skupina Virana koji su održavali partizansku pomorsku i telegrafsku vezu s Molatom. Pri iskrcavanju Čerkeza na Vir 6. lipnja 1944. godine u blizini svjetionika, grupa Virana je izbjegla neprijatelja otisnuvši se kaićem prema moru i to sve uz žestoku rafalnu paljbu neprijatelja. U znak odmazde svjetionik su minirali i srušili gotovo do temelja. Zbog važnosti njegove signalizacije za plovidbu brodova ovim putom, 1950. godine završena je ponovna gradnja, odnosno obnova zgrade, o čemu svjedoči urezana godina na limenom vjetrokazu na vrhu tornja. U neposrednoj blizini svjetionika izgrađeno je malo pristanište za kajić, a oko 500 metara istočno, u uvali Stinice, istezalište i spremište za kaiće, zvano „Baraka”. Kaići (maleni čamci) su se spremali za većih nevremena i jakih južnih vjetrova - juga.
Virska Kaštelina sagrađena je na pomno odabranu mjestu - na osami (malenom rtu koji s tri strane štiti more). Obrambena utvrda položena je u duljini od gotovo 40 metara u smjeru jugozapad-sjeveroistok tako da zapriječi pristup rtu s kopnene strane. Prostranija kula pravokutne osnove na zapadnoj strani i istočna kula kvadratne osnove povezane su obrambenim zidom što se otprilike na pola duljine lomi pod blagim kutom. Svojim volumenom zapadna kula dijelom izlazi iz ravnine prema kopnu dok su joj bočni zidovi nekad produljivali prema morskoj strani s unutarnje strane obrambenog zida. Zapadno od nje smješten je ulaz u tvrđavu. Njega je bočni zid, što je s vanjske i unutarnje strane utvrde pratio rub grebena, štitio od opasnosti koja je mogla lako zaprijetiti iz susjedne pješčane uvale. Na suprotnom kraju utvrde, prateći smjer glavnog obrambenog zida, od istočnog kuta kule u more se produživao još jedan pomoćni zid. Ovako planirana fortifikacija građena je od uslojenog kamena klesanog u pravilne blokove i položenog u debele slojeve vapnenog morta. Kule i zid među njima na kopnenoj su strani ojačani škarpom blagog nagiba, nad kojom se nastavljaju zidovi.
Prekrasan pogled sa vrha Bandire seže na sve strane svijeta. Na zapadu se vide otoci Sestrunj, Molat i Ist. Istočno pogled seže po brojnim kućama pa sve do mosta i po lijepom vremenu sve do Vrsi. Na sjeveru se proteže prekrasan pogled na otok Pag i planinu Velebit. Zbog jakih udara bure koja puše sa Velebita vegetacija je vrlo slaba, rastu samo niski grmovi i pokoji bor koji se nakrivio zbog silnih naleta vjetra (bure). Tlo je kameno, sa većim kamenim gromadama koje prkose vremenskim prilikama i neprilikama. Virski suhozidi od prirodnog kamena protežu se sa svih strana stvarajući zajedno sa mediteranskih biljem istinski dalmatinski ugođaj. Do vidikovca Bandira teško je doći osobnim automobilom, ali svakako bi preporučili da se prošećete do vrha i uživate u jedinstvenom i prekrasnom pogledu koji se pruža samo sa ove visine i ovog mjesta. Opširnije o reljefu, obali, klimi i općenito o flori i fauni otoka Vira pročitajte u rubrici
Plaža Srpljica nalazi se na jugu otoka Vira. Jedna je od najstarijih, ali uređenih lučica za čamce i manje brodice. Morsko dno je djelomično stjenovito, šljunčano i pjeskovito. Prvenstvena namjena ove uvale je zaklon od jakih vjetrova (bure) za brodice lokalnih ribara i članove sportskog ribolovnog društva. Beton i prirodan šljunak na obali. Ova plaža idealna je za sunčanje i uživanje u čistoj prirodi.